Selo izraslo oko samostana
Sveti Petar u Šumi izrastao je oko svojega samostana. Prvu zajednicu ovdje činili su benediktinci. Kad je zamrla, car Fridrik III. predao je 1459. napušteni samostan pavlinima, „bijelim fratrima“, koji su ga obnovili.
Samostan je spaljen u Uskočkom ratu 1616. i obnavljan od sredine 17. stoljeća. Crkva sv. Petra i Pavla ponovno je posvećena 1755., s novim baroknim pročeljem i unutrašnjošću kakva je u Istri rijetkost. Slika Gospe Čenstohovske na glavnom oltaru, koja je prema predaji zaplakala na Badnjak 1721., učinila je selo hodočasničkim mjestom. Pavlini su se u župu vratili 1993.
Križni put prirodno se uklapa u ovaj krajolik: selo koje već tri stoljeća privlači hodočasnike, okruženo hrastovom šumom i starim putovima.
Stara pobožnost
Križni put, Via Crucis, prati Kristov posljednji hod od osude do groba. Započeo je s hodočasnicima u Jeruzalemu koji su pješice ponovno prolazili tim putem. Europljani koji onamo nisu mogli putovati gradili su kod kuće njegove preslike: kapelice, isklesane postaje i oslikane ploče uz put ili oko crkve, tako da se hod mogao obaviti bilo gdje. S vremenom se broj postaja ustalio na četrnaest.
Ovdje su postaje ispričane samo kamenom, bez likova.
